Izraz afazija potječe od grčke riječi ” aphasia ” ( a – bez; phasia – govor ), što znači ” bez govora “.
Afazija predstavlja gubitak ili poremećaj jezika i govora uzrokovan ozledama mozga.
Termin afazija uveo je Trousseau 1864. godine i
tako
zamenio Brocaov termin afemija koji se koristio dotada. Termin afazija koristi se za osobe koje imaju dezintegriranu govornu komunikaciju nastalu posle potpunog usvajanja govornih i jezičnih struktura kao i čitanja, pisanja te
računanja. Uzroci nastanka afazije su oštećenja mozga
dominantne hemisfere.
Do oštećenja mozga može doći zbog:
- bolesti krvnih žila ( tromboza, embolija i krvarenja ),
- trauma, ozleda,
- tumora ( intracerebralni, ekstracerbralni ),
- infekcija ( Parkinsonova bolest, Alzheimerova bolest, Pickova bolest… ).
Kako komunicirati s osobom koja ima afaziju?
- Govoriti osobi s afazijom kao da je odrasla, a ne kao detetu.
- Tokom komunikacije smanjiti ili ukloniti pozadinsku buku ( TV, radio, drugi ljudi… ).
- Uverite se da imate pažnju osobe pre početka komunikacije.
- Hvaliti sve pokušaje govorenja; učiniti govor ugodnim iskustvom i izazvati stimulirajuću konverzaciju; ohrabriti i upotrebljavati sve oblike komunikacije ( govor, pisanje, crtanje, da / ne odgovore, gestove, kontakt očima, facijalne ekspresije… ).
- Dati im vremena da govore i dopustiti razumnu količinu vremena da odgovore.
- Prihvatiti sve komunikacijske pokušaje ( govor, gestove, pisanje, crtanje ) radije nego zahtevati govor; izbjegavati teške kritike, ispravke; izbjegavati insistiranje da se svaka reč izgovori savršeno.
- Neka vaša komunikacija bude jednostavna, pojednostavite rečeničnu strukturu, govorite normalnom visinom, naglašavati ključne reči.
- Uz govor koristite gestove i vizualna sredstva kad god je to moguće.
- Ohrabrite ljude s afazijom da budu nezavisni koliko god je to moguće, izbegavajte govoriti umesto njih, osim kada je to u potpunosti potrebno.
- Osobe s afazijom treba uključivati u kućne aktivnosti, omogučiti im sudjelovanje u porodičnim odlukama.